Active shooter seminar
Active shooter (aktivni strijelac) je naziv za jednog ili više napadača s vatrenim oružjem koji za cilj imaju prouzročiti što veće štete sa što većim brojem nasumično odabranih žrtava, što je sve češća pojava za koju je nemoguće predvidjeti mjesto odvijanja. Napadi koji se odvijaju u zatvorenim prostorijama (npr. koncertne dvorane, zračne luke, mjesta javnog okupljanja) razlikuju se od situacija i ponašanja koje se dogode u nestabilnim objektima (npr. avionu, javnom gradskom prijevozu).
Osnovna pravila prilikom svakog napada, posebno terorističkoga, su: pod jedan bijeg, pod dva skrivanje i pod tri neutralizacija, odnosno borba sa napadačem. Bitna stvar je da se ispune neke okolnosti. Kod bijega izrazito je bitno da se moramo uvjeriti da je bijeg sigurna opcija, da nismo u neposrednoj blizini napadača kada krenemo bježati jer to nije dobra odluka, da imamo vizualni pregled ruta za bijeg, da smo zaklonjeni od pogleda napadača i da smo sigurni gdje ćemo stići. Kod skrivanja bitna stvar je da se zabarikadiramo u određenu prostoriju, da tu prostoriju zaključamo na bilo koji način, da li blokadom samih vrata ili ključem ako postoji, da koristimo namještaj kao dodatnu blokadu, da utišamo sebe i sve ostale u prostoriji, utišamo mobitele.
Također, važno je da ukoliko prostorija ima prozore provjerimo mogućnost bijega i ukoliko smo na višim razinama provjerimo koja su nam pomagala potrebna za bijeg. Bitno je navući i zavjese da nismo vidljivi izvana i da eventualno obavijestimo interventne postrojbe gdje se nalazimo mi i gdje se nalaze napadači. Kada obavještavamo interventne postrojbe moramo reći tri osnovne stvari, a to su: broj napadača, naoružanje koje koriste, primjerice je li riječ o automatskom oružju ili eksplozivnim sredstvima, i lokaciju samih napadača. Posljednja faza je faza borbe ili neutralizacije gdje moramo neutralizirati napadača jer nemamo drugog izbora. To pokušavamo napraviti iz mrtvog kuta, tehnički i taktički ispravno i eventualno u grupi ako je ikako moguće jer to daje puno bolje rezultate. Poseban naglasak stavljen je na takozvani protokol FPOS ili „first person on the scene” odnosno što treba raditi onaj tko se prvi zatekne na mjestu napada. U najkraćim crtama rečeno FPOS uči nas kako postupiti u kriznim situacijama nakon napada kada je potrebno pružiti prvu medicinsku pomoć unesrećenima.
– Izrazito je bitna stvar da većina ljudi bude osposobljena za taj prvi kontakt gdje će moći odrediti prioritete pružanja prve pomoći, dakle gdje ćemo moći podijeliti osobe na preminule, teže ozlijeđene i lakše ozlijeđene, pružiti prvu pomoć po načelima pružanja borbene prve pomoći i samim time pomoći hitnim službama da obave svoj posao.
